Veće Saveza samostalnh sindikata Srbije (SSSS) zahteva za sve građane plate od kojih može normalno da se živi, potpisivanje kolektivnih ugovora u svim delatnostima, istinski socijalni dijalog i ukidanje kaznenih poena za one koji su bili prinuđeni da se prevremeno penzionišu.
Ukoliko vlast ne bude ispunila naše zahteve, najveća sindikalna centrala u Srbiji će biti prinuđena da pozove svoje i članstvo drugih sindikata da izađe na ulice i da ne odstupi dok to ne bude realizovano.
To je, jednoglasno, zaključeno na jučerašnjoj javnoj sednici Veća SSSS, u proširenom sastavu, održanoj u Beogradu, ispred Skupštine Republike Srbije, kojoj je prisustvovalo više stotina članova Veća, republičkih odbora samostalnih sindikata Srbije i veća saveza samostalnih sindikata sa teritorije.
Nakon što je, pre početka sednice, minutom ćutanja, odata počast radnicima nedavno preminulim na radnom mestu, predsednik SSSS Ljubisav Orbović je ukazao da u Srbiji svake godine na poslu nastrada više od 50 radnika.
„Ovde smo danas da ukažemo na nezadovoljstvo i da moramo drugačije da se borimo za svoja prava“, kazao je Orbović, podsetivši da se u celoj Evropi održavaju slični skupovi, jer se u većini zemalja smanjuju plate I uvode nove mere štednje.
On je zatražio hitno započinjanje socijalnog dijaloga, kako bi sindikati bili uključeni u postupak donošenja zakona u svim fazama.
„Godinama pokušavamo da kroz socijalni dijalog dođemo do povoljnijih zarada koje će omogućiti da radnici pristojno žive, ali pregovarali smo sa premijerkom i sa resornim ministrima samo onda kada su oni odlučili kolika će biti minimalna zarada. Na tim pregovorima oni ne odstupaju ni za jedan pedalj, a od nas se očekuje samo da dođemo“, rekao je Orbović.“Tako je bilo i nedavno tokom pregovora oko nove minimalne cene rada. Mi na pregovorima samo fingiramo socijalni dijalog, jer vlast neće da odstupi ni za pedalj od svog predloga i kažu nam da mi to moramo da prihvatimo. A mi nismo ni jednu minimalnu zaradu, osim 2018. godine, prihvatili. Ali, to se u javnosti prikazuje drugačije”.
“Zarada je ove godine, kažu iz vlasti, istorijski povećana od 17,8 odsto, što je istina. Ali, ne kažu koliko su porasle cene, kolika se minimalna zarada približila minimalnoj potrošačkoj korpi. Uprkos svim tim povećanjima minimalca, mi se nalazimo na istom rastojanju u odnosu na potrošačku korpu. Pa, tako prosvetni radnik i dalje ima manju platu od proseka u Republici, a fakultetski je obrazovan”, kazao je Orbović, dodavši da “dok se mi borimo za neko minimalno povećanje zarada, profit je porastao ove godine za 21,6 odsto”.
“I zato smo danas ovde, da ukažemo na nezadovoljstvo i na siromaštvo. I očigledno je da se moramo drugačije izboriti za svoja prava. I štrajkovima, i protestima i izlascima na ulice. Ali, a kraju će sve morati da se reši kroz dijalog. Ko bude pobedio na izborima, koji se najavljuju, mora da shvati ovu današnju poruku, da radnici neće više da trpe”, naglasio je predsednik Orbović.
Vesna Janjić, predsednica Gradskog odbora Samostalnog sindikata radnika predškolskog vaspitanja i obrazovanja Beograda, ukazala je da i mladi i stari odlaze u potrazi za boljim životom, dok su penzioneri, zbog niskih penzija, prinuđeni da dodatno rade.
“Mi moramo da zaustavimo takvu politiku, jer želimo da sačuvamo dostojanstvo naših radnika”, istakla je ona.
Milisav Đorđević, sekretar Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj, duvanskoj industriji i vodoprivredi Srbije, ocenio je da mi “svakog dana tonemo u sve veće siromaštvo”.
“Mi moramo da branimo ono što je krvlju naših predaka izboreno, a to je pravo na rad, na dostojanstvene plate i život. Ovde se želje ispunjavaju samo stranim investitorima, dok se naša sela gase i nestaju, a primarna poljoprivredna proizvodnja je bačena na kolena, dok su velike farme, koje su bile sigurnost ovog društva, pogašene”.
Zoran Marković, predsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije, poručio je poslanicima Narodne skupštine da su sindikalisti pravi predstavnici naroda, a ne oni, jer ih ih nema kada treba da čuju šta radnici misle.
“Nama su novčanici od 2000. godine prazni, ali su nam i kuće prazne, jer mladi odlaze iz zemlje. Ovo je neko novo robovlasničko doba. Svi smo mi ovde jer želimo da radimo i da za to budemo adekvatno nagrađeni. Sa novom vlašću od decembra moramo da uspostavimo socijalni dijalog, ali se, u suprotnom, nećemo libiti da upotrebimo sve oblike sindikalne borbe”, rekao je Marković.
Dragan Todorović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Beograda, rekao je da je vlast pokazala da odlučuje dekretom, bez dijaloga, na šta sindikat ne pristaje.
“Hoćemo pravedne plate za normalan život, ne milostinju, već da ravnomerno podelimo profit koji ostvaruju preduzeća. Dosta nam je priča o fantastičnim statističkim podacima i ‘nikad punijim budžetom u istoriji’, već hoćemo boljitak da vidimo u našim novčanicima i frižiderima. Ako to ne budu razumeli, sledeći put ćemo doći u mnogo većem broju, ali tada tema neće biti socijalni dijalog”, zaključio je Todorović.
Slađan Bobić, predsednik Sindikata uprave Srbije, ukazao je da
ak 30 odsto zaposlenih u upravi prima minimalac, sa tendencijom da se taj procenat uveća do 40 odsto.
“Pozivam vladu na socijalni dijalog, a mi ćemo to vratiti kroz dostojanstven rad”, istakao je on.
Goran Milić, predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine, saopštio je da je 20 odsto zaposlenih na minimalcu, dok je za čak 70 odsto radnika nedostižna i prosečna zarada.
Naglasivši da nam nije tako dobro, kako nas u to ubeđuje vlast, jer ne možemo ni komunalije da platimo, Milić je upozorio da će, ukoliko ne bude poboljšan status zaposlenih, na narednom skupu doći “i oni koje zastupamo”.
Aleksandar Radojević, predsednik Samostalnog sindikata zaposlenih u komunalno stambenoj delatnosti Srbije, zamolio je vlast da uspostavi socijalni dijalog sa sindikatom, jer će, u suprotnom, “videte kako izgleda kad komunalci obustave svoje usluge”.
Duško Vuković, potpredsednik Veća SSSS, poručio je da se samo ujedinjeni i povezani možemo odupreti “pohlepnom kapitalu”.
“Političke elite, stranački interesi i bogata manjina osporavaju pravo da radnici žive životom dostojnim čoveka i egoistično već godinama proklamuju štednju, nizak standard kroz minimalističko zadovoljenje egzistencijalnih potreba radnika”, rekao je Vuković.
Ljubiša Nestorović, predsednik Samostalnog sindikata hemije i nemetala Srbije, zatražio je da Vlada Srbije stavi van snage odluku o visini minimalne cene rada za iduću godinu i da do kraja godine počnu novi pregovori, koji bi rezultirali ispunjenjem našeg zahteva da minimalna zarada bude u visini minimalne potrošačke korpe.
Smiljana Đorđević, predsednica Sindikalne organizacije predškolske ustanove “Đulići” iz Zaječara, ukazala je da oboljenja vaspitačica, od kojih često boluju i zbog čega odlaze ranije u penziju, niko u Srbiji ne prepoznaje kao profesionalna.
Ona je zatražila ukidanje kaznenih poena za one koji su bili primorani da se prevremeno penzionišu.
Boban Martinović, predsednik Gradskog odbora komunalaca Požarevca, ocenio je da nije dostignuće potpisati kolektivni ugovor, već je poenta da se on primenjuje, ukazavši da se Zakonom o budžetu suspenduju ključne odredbe kolektivnih ugovora koji se tiču zarada.
Saša Torlaković, predsednik Sindikata građevinastva i IGM Srbije, je rekao da, od ukupnog broja zaposlenih u građevinarstvu, trenutno čak oko 65 odsto migranata radi u toj industriji, dok su među ostalima dobrim delom penzioneri i ljudi koji nisu stručni za rad u građevinarstvu.
Prema njegovim rečima, “naša je dužnost da probudimo empatiju i solidarnost među ljudima, koju guši elita, i ujedinimo sve radnike i građane koji su za socijalnu pravdu”.
Zoran Radoman, predsednik Samostalnog sindikata šumarstva i prerade drveta Srbije, ukazao je da ne postoji socijalni dijalog i da u ministarstvima rade nekompetentni ljudi.
On je zatražio da se hitno pokrenu razgovori oko povećanja zarada u šumarskim preduzećima u skladu sa najavljenim povećanjima u javnom sektoru, da se nađe novi model pregovaranja koji će dovesti do većeg broja potpisanih kolektivnih ugovora, sa proširenim dejstvom, da se poveća kvota za zapošljavanje šumarskih radnika, da sindikalni predstavnici budu bolje zaštićeni i da se ukine partijsko zapošljavanje.
Marton Tapai, član Republičkog odbora Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj, duvanskoj industriji i vodoprivredi Srbije, upozorio je da je u mnogim preduzećima isplata minimalne zarade postala praksa, umesto privremeno rešenje.
On je slikovito prikazao da realna potrošačka korpa izgleda kao da se “ona vozi u ferariju, a mi u motoru od fiće, koji nam je ugradila Vlada Srbije, sa namerom da je nikada ne dostignemo”.
Zoran Mihajlović, sekretar Veća SSSS, zatražio je da svi radnici u Srbiji žive dostojanstveno, od svog rada, naglasivši da sindikat neće više da razgovara o minimalcu i minimalnoj plati, već o dostojanstvenim zaradama, koje će doprineti da naša deca ostanu ovde.
“Ko god bude izabran na novim izborima, ukoliko ne želi da razgovara, neće ni biti na vlasti”, upozorio je on.
Zoran Savić, predsednik Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije, rekao je da sindikat hoće vladavinu prava, bolje uslove rada i manje radno opterećenje, veće plate za sve,..
“Hoćemo izmenu Uredbe o koeficijentima za obračun plata, hoćemo pravi socijalni dijalog, da se i mi pitamo o svojoj egzistenciji. A pitaćemo se vrlo brzo, jer dolaze izbori. Ako nas ne čuju sada, čuće nas 23. novembra, na velikom protestu Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije”.
Zaključujući sednicu, predsednik Orbović je rekao da ovo nije protest, već da je najveća sindikalna centrala imala sednicu Veća u proširenom sastavu, kako bi svi javno čuli šta imaju da poruče predstavnici radnika.
Ponovivši zahteve sindikata, Orbović je naglasio da, ako oni ne budu ispunjeni, “moraćemo da izađemo na ulice i da se ne vraćamo dok ne ostvarimo svoja prava”.
Ukoliko vlast ne bude ispunila naše zahteve, najveća sindikalna centrala u Srbiji će biti prinuđena da pozove svoje i članstvo drugih sindikata da izađe na ulice i da ne odstupi dok to ne bude realizovano.
To je, jednoglasno, zaključeno na jučerašnjoj javnoj sednici Veća SSSS, u proširenom sastavu, održanoj u Beogradu, ispred Skupštine Republike Srbije, kojoj je prisustvovalo više stotina članova Veća, republičkih odbora samostalnih sindikata Srbije i veća saveza samostalnih sindikata sa teritorije.
Nakon što je, pre početka sednice, minutom ćutanja, odata počast radnicima nedavno preminulim na radnom mestu, predsednik SSSS Ljubisav Orbović je ukazao da u Srbiji svake godine na poslu nastrada više od 50 radnika.
„Ovde smo danas da ukažemo na nezadovoljstvo i da moramo drugačije da se borimo za svoja prava“, kazao je Orbović, podsetivši da se u celoj Evropi održavaju slični skupovi, jer se u većini zemalja smanjuju plate I uvode nove mere štednje.
On je zatražio hitno započinjanje socijalnog dijaloga, kako bi sindikati bili uključeni u postupak donošenja zakona u svim fazama.
„Godinama pokušavamo da kroz socijalni dijalog dođemo do povoljnijih zarada koje će omogućiti da radnici pristojno žive, ali pregovarali smo sa premijerkom i sa resornim ministrima samo onda kada su oni odlučili kolika će biti minimalna zarada. Na tim pregovorima oni ne odstupaju ni za jedan pedalj, a od nas se očekuje samo da dođemo“, rekao je Orbović.“Tako je bilo i nedavno tokom pregovora oko nove minimalne cene rada. Mi na pregovorima samo fingiramo socijalni dijalog, jer vlast neće da odstupi ni za pedalj od svog predloga i kažu nam da mi to moramo da prihvatimo. A mi nismo ni jednu minimalnu zaradu, osim 2018. godine, prihvatili. Ali, to se u javnosti prikazuje drugačije”.
“Zarada je ove godine, kažu iz vlasti, istorijski povećana od 17,8 odsto, što je istina. Ali, ne kažu koliko su porasle cene, kolika se minimalna zarada približila minimalnoj potrošačkoj korpi. Uprkos svim tim povećanjima minimalca, mi se nalazimo na istom rastojanju u odnosu na potrošačku korpu. Pa, tako prosvetni radnik i dalje ima manju platu od proseka u Republici, a fakultetski je obrazovan”, kazao je Orbović, dodavši da “dok se mi borimo za neko minimalno povećanje zarada, profit je porastao ove godine za 21,6 odsto”.
“I zato smo danas ovde, da ukažemo na nezadovoljstvo i na siromaštvo. I očigledno je da se moramo drugačije izboriti za svoja prava. I štrajkovima, i protestima i izlascima na ulice. Ali, a kraju će sve morati da se reši kroz dijalog. Ko bude pobedio na izborima, koji se najavljuju, mora da shvati ovu današnju poruku, da radnici neće više da trpe”, naglasio je predsednik Orbović.
Vesna Janjić, predsednica Gradskog odbora Samostalnog sindikata radnika predškolskog vaspitanja i obrazovanja Beograda, ukazala je da i mladi i stari odlaze u potrazi za boljim životom, dok su penzioneri, zbog niskih penzija, prinuđeni da dodatno rade.
“Mi moramo da zaustavimo takvu politiku, jer želimo da sačuvamo dostojanstvo naših radnika”, istakla je ona.
Milisav Đorđević, sekretar Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj, duvanskoj industriji i vodoprivredi Srbije, ocenio je da mi “svakog dana tonemo u sve veće siromaštvo”.
“Mi moramo da branimo ono što je krvlju naših predaka izboreno, a to je pravo na rad, na dostojanstvene plate i život. Ovde se želje ispunjavaju samo stranim investitorima, dok se naša sela gase i nestaju, a primarna poljoprivredna proizvodnja je bačena na kolena, dok su velike farme, koje su bile sigurnost ovog društva, pogašene”.
Zoran Marković, predsednik Samostalnog sindikata metalaca Srbije, poručio je poslanicima Narodne skupštine da su sindikalisti pravi predstavnici naroda, a ne oni, jer ih ih nema kada treba da čuju šta radnici misle.
“Nama su novčanici od 2000. godine prazni, ali su nam i kuće prazne, jer mladi odlaze iz zemlje. Ovo je neko novo robovlasničko doba. Svi smo mi ovde jer želimo da radimo i da za to budemo adekvatno nagrađeni. Sa novom vlašću od decembra moramo da uspostavimo socijalni dijalog, ali se, u suprotnom, nećemo libiti da upotrebimo sve oblike sindikalne borbe”, rekao je Marković.
Dragan Todorović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Beograda, rekao je da je vlast pokazala da odlučuje dekretom, bez dijaloga, na šta sindikat ne pristaje.
“Hoćemo pravedne plate za normalan život, ne milostinju, već da ravnomerno podelimo profit koji ostvaruju preduzeća. Dosta nam je priča o fantastičnim statističkim podacima i ‘nikad punijim budžetom u istoriji’, već hoćemo boljitak da vidimo u našim novčanicima i frižiderima. Ako to ne budu razumeli, sledeći put ćemo doći u mnogo većem broju, ali tada tema neće biti socijalni dijalog”, zaključio je Todorović.
Slađan Bobić, predsednik Sindikata uprave Srbije, ukazao je da
ak 30 odsto zaposlenih u upravi prima minimalac, sa tendencijom da se taj procenat uveća do 40 odsto.
“Pozivam vladu na socijalni dijalog, a mi ćemo to vratiti kroz dostojanstven rad”, istakao je on.
Goran Milić, predsednik Saveza samostalnih sindikata Vojvodine, saopštio je da je 20 odsto zaposlenih na minimalcu, dok je za čak 70 odsto radnika nedostižna i prosečna zarada.
Naglasivši da nam nije tako dobro, kako nas u to ubeđuje vlast, jer ne možemo ni komunalije da platimo, Milić je upozorio da će, ukoliko ne bude poboljšan status zaposlenih, na narednom skupu doći “i oni koje zastupamo”.
Aleksandar Radojević, predsednik Samostalnog sindikata zaposlenih u komunalno stambenoj delatnosti Srbije, zamolio je vlast da uspostavi socijalni dijalog sa sindikatom, jer će, u suprotnom, “videte kako izgleda kad komunalci obustave svoje usluge”.
Duško Vuković, potpredsednik Veća SSSS, poručio je da se samo ujedinjeni i povezani možemo odupreti “pohlepnom kapitalu”.
“Političke elite, stranački interesi i bogata manjina osporavaju pravo da radnici žive životom dostojnim čoveka i egoistično već godinama proklamuju štednju, nizak standard kroz minimalističko zadovoljenje egzistencijalnih potreba radnika”, rekao je Vuković.
Ljubiša Nestorović, predsednik Samostalnog sindikata hemije i nemetala Srbije, zatražio je da Vlada Srbije stavi van snage odluku o visini minimalne cene rada za iduću godinu i da do kraja godine počnu novi pregovori, koji bi rezultirali ispunjenjem našeg zahteva da minimalna zarada bude u visini minimalne potrošačke korpe.
Smiljana Đorđević, predsednica Sindikalne organizacije predškolske ustanove “Đulići” iz Zaječara, ukazala je da oboljenja vaspitačica, od kojih često boluju i zbog čega odlaze ranije u penziju, niko u Srbiji ne prepoznaje kao profesionalna.
Ona je zatražila ukidanje kaznenih poena za one koji su bili primorani da se prevremeno penzionišu.
Boban Martinović, predsednik Gradskog odbora komunalaca Požarevca, ocenio je da nije dostignuće potpisati kolektivni ugovor, već je poenta da se on primenjuje, ukazavši da se Zakonom o budžetu suspenduju ključne odredbe kolektivnih ugovora koji se tiču zarada.
Saša Torlaković, predsednik Sindikata građevinastva i IGM Srbije, je rekao da, od ukupnog broja zaposlenih u građevinarstvu, trenutno čak oko 65 odsto migranata radi u toj industriji, dok su među ostalima dobrim delom penzioneri i ljudi koji nisu stručni za rad u građevinarstvu.
Prema njegovim rečima, “naša je dužnost da probudimo empatiju i solidarnost među ljudima, koju guši elita, i ujedinimo sve radnike i građane koji su za socijalnu pravdu”.
Zoran Radoman, predsednik Samostalnog sindikata šumarstva i prerade drveta Srbije, ukazao je da ne postoji socijalni dijalog i da u ministarstvima rade nekompetentni ljudi.
On je zatražio da se hitno pokrenu razgovori oko povećanja zarada u šumarskim preduzećima u skladu sa najavljenim povećanjima u javnom sektoru, da se nađe novi model pregovaranja koji će dovesti do većeg broja potpisanih kolektivnih ugovora, sa proširenim dejstvom, da se poveća kvota za zapošljavanje šumarskih radnika, da sindikalni predstavnici budu bolje zaštićeni i da se ukine partijsko zapošljavanje.
Marton Tapai, član Republičkog odbora Samostalnog sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj, duvanskoj industriji i vodoprivredi Srbije, upozorio je da je u mnogim preduzećima isplata minimalne zarade postala praksa, umesto privremeno rešenje.
On je slikovito prikazao da realna potrošačka korpa izgleda kao da se “ona vozi u ferariju, a mi u motoru od fiće, koji nam je ugradila Vlada Srbije, sa namerom da je nikada ne dostignemo”.
Zoran Mihajlović, sekretar Veća SSSS, zatražio je da svi radnici u Srbiji žive dostojanstveno, od svog rada, naglasivši da sindikat neće više da razgovara o minimalcu i minimalnoj plati, već o dostojanstvenim zaradama, koje će doprineti da naša deca ostanu ovde.
“Ko god bude izabran na novim izborima, ukoliko ne želi da razgovara, neće ni biti na vlasti”, upozorio je on.
Zoran Savić, predsednik Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije, rekao je da sindikat hoće vladavinu prava, bolje uslove rada i manje radno opterećenje, veće plate za sve,..
“Hoćemo izmenu Uredbe o koeficijentima za obračun plata, hoćemo pravi socijalni dijalog, da se i mi pitamo o svojoj egzistenciji. A pitaćemo se vrlo brzo, jer dolaze izbori. Ako nas ne čuju sada, čuće nas 23. novembra, na velikom protestu Sindikata zaposlenih u zdravstvu i socijalnoj zaštiti Srbije”.
Zaključujući sednicu, predsednik Orbović je rekao da ovo nije protest, već da je najveća sindikalna centrala imala sednicu Veća u proširenom sastavu, kako bi svi javno čuli šta imaju da poruče predstavnici radnika.
Ponovivši zahteve sindikata, Orbović je naglasio da, ako oni ne budu ispunjeni, “moraćemo da izađemo na ulice i da se ne vraćamo dok ne ostvarimo svoja prava”.