Emilio je rođen u radničkoj porodici. Studirao je ekonomiju u Milanu. Nakon studija počeo je da radi kao nastavnik u školi. Tada se priključio Italijanskoj konfederaciji sindikata (CISL) u kojoj je radio kao šef međunarodnog odeljenja, što mu je kasnije omogućilo da učestvuje u osnivanju EKS i da 1991. postane treći generalni sekretar te organizacije.
Pod njegovim vođstvom EKS je izgradio viziju socijalne Evrope jer je smatrao da Evropa ne sme da bude samo ekonomska konstrukcija. Posvećenost u radu i stavovi koje je delio sa tadašnjim predsednikom Evropske komisije, Žakom Delorom omogućili su donošenje Direktive o radnom vremenu i uspostavljanje evropskog socijalnog dijaloga.
Bio je dva puta reizabran. U Briselu je 1993. organizovao evropske demonstracije na kojima je učestvovalo više od million radnika, što ovu akciju čini najvećim Danom akcije u istoriji EKS.
I u penziji je nastavio da savetuje rukovodstvo EKS, a njegovi saveti i vizija nastaviće da služe kao putokaz ka socijalnijoj Evropi kojoj sindikati streme.