Najniži troškovi rada su u Bugarskoj – 10,6 evra, a najviši u Luksemburgu – 55,2 evra, a kada je reč o proseku po satu, u Rumuniji iznose 12,5 evra, Mađarskoj 14,1 evro, dok su najviši u Danskoj – 50,1 i Belgiji 48,2 evra.
Kada je reč o našoj zemlji, sindikati godinama upozoravaju da su podaci alarmantni, te da je povećanje satnice i unapređenje uslova rada od suštinskog značaja kako bi se sprečio masovni odlazak naših radnika u potrazi za boljim zaposlenjem u inostranstvu. To i ne čudi ako se zna da su troškovi rada u Srbija u odnosu na prosek Evropske unije pet puta niži.
Minimalna cena rada u Srbiji za 2025. godinu je povećana za 13,7 odsto, a u istom iznosu uvećan je i neoporezivi deo za poslodavce. Tako je od 1. januara ove godine minimalac bez poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje povećan sa 271 dinar na 308 dinara (neto) po radnom času, a neoporezivi iznos za poslodavce sa 25.000 dinara na 28.423 dinara.
Duško Vuković, potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, kaže za naš list da ovi podaci i činjenica da troškovi rada u Srbiji iznose nešto više od pet evra govore da čitavu ekonomsku politiku baziramo na niskoj ceni rada čime su sindikati nezadovoljni.
“To je ono na šta ukazujemo, na nizak standard većine zaposlenih u Srbiji, kao i da je sve u interesu sveta kapitala koji na niskoj ceni rada većine zaposlenih ostvaruju visoke profite. Možemo da kažemo da je Srbija zemlja jeftine radne snage i da time privlačimo investiture”, kaže Vuković.
Sindikati smatraju da bi što pre trebalo uspostaviti drugačiju strategiju u korist domaćih privrednika kako bi bili konkurentni. Pre svega, povećati zarade kako bi se zaposlenima u našoj zemlji obezbedio dostojanstven život, a time bismo povećali i domaću potrošnju.
Podaci o visini troškova rada u Evropi i kod nas pokazuju da u Srbiji ima ima prostora za rast zarada, a da bi se to i ostvarilo neophodan je dijalog sindikata, poslodavaca i vlade koji izostaje i koji je tek sada neizvestan u ovakvoj društveno političkoj krizi.
“Činjenica je da imamo decenijski teret na radnicima, a on bi konačno trebalo da se prenese i na poslodavce. Ne treba zanemariti i podatak da smo jedna od zemalja sa najvećom nejednakošću kada je reč o odnosu imovine najbogatijih i najsiromašnijih. On u Slovačkoj iznosi tri prema jedan, a u Srbiji 10 prema jedan, kaže potpredsednik SSSS.
Sindikati upozoravaju da imamo egzodus sposobnih radnika koji odlaze u druge zemlje kako bi obezbedili bolju budućnost i dobili veće plate.
Podaci Evrostata pokazuju da su troškovi rada po satu porasli u svim zemljama. Najveći rast zabeležen je u Hrvatskoj (14,2 odsto), Letoniji (12,1 odsto) i Litvaniji (10,8 odsto), a najmanji u Češkoj (1,3 odsto), Finskoj (1,8 odsto) i Luksemburgu (2,1 odsto).
Za države EU van zone evra, troškovi rada po satu izraženi u nacionalnoj valuti porasli su 2024. godine u svim zemljama, pri čemu su najveća povećanja zabeležena u Rumuniji, Bugarskoj, Mađarskoj i Poljskoj.
Izvor:Politika