Penzionere je neprijatno iznenadila činjenica da je prilikom vladinog utvrđivanja minimalne cene rada za zaposlene za 2023. godinu, značajan deo povećanja zasnovan na umanjenju doprinosa za PIO fond na teret poslodavaca u narednoj godini i to za 1%, što predstavlja umanjenje budžeta Fonda za više od 100 miliona evra u 2023. godini.
Ovo posebno dobija na težini ako se zna da je nekoliko godina unazad doprinos za PIO fond na teret poslodavca umanjen do sada za 4%, što predstavlja umanjenje sredstava Fondu za 400 miliona evra godišnje, navodi se u autorskom tekstu Ljubiše Babića, generalnog sekretara Udruženja sindikata penzionera Srbije.
Posledica takve politike je permanentno smanjivanje prosečne penzije u odnosu na prosečnu zaradu u dužem vremenskom periodu (2002. godine prosečna penzija je bila 65,6% prosečne zarade, a 2022. godine penzije su se ustalile na nivou od 45,2% ), kao i da je učešće izdataka za penzije u BDP-u sa 11,5% u 2002. godini svedeno na 9,4% u 2021. godini, što je neprimereno materijalnom položaju sadašnjih penzionera.
Penzioneri ne smatraju da je održiva politika Vlade da se finansijski potencijal PIO fonda stalno smanjuje, umesto da se preduzimaju mere za njegovo jačanje, kako bi postao samoodrživ i samofinansirajući, tim pre što bi i interes države trebalo da bude u smanjivanju sopstvenog izdvajanja za PIO fond, koji prema planu za 2022. godinu iznosi oko 16% ukupnih sredstava PIO fonda.
Nije u potpunosti jasno ni opredelenje Vlade da u 2014. godini izmenom Zakona o PIO fondu izmeni upravljačku strukturu PIO fonda, na način da faktički odstrani osiguranike i korisnike penzija iz sistema značajnijeg uticaja na donošenje odluka o upravljanju imovinom i sredstvima PIO fonda.
U potpunosti je razumljiv stav Vlade da pospeši privredne aktivnosti, stvori povoljan privredni ambijent za domaće i strane privrednike, da da podsticaj zapošljavanju, ali je neprihvatljivo da najveću cenu tog zahvata plate penzioneri, čime se praktično milion penzionera osuđuje na doživotno siromaštvo.
S druge strane, poznato je da značajan broj poslodavaca svojim zaposlenima zvanično isplaćuje minimalne zarade preko računa, a „na ruke“ često mnogo veće sume, za koje ne uplaćuju državi i PIO fondu propisane obaveze. Time potkradaju državu, budžet i PIO fond. A da se ne priča o poslodavcima koji angažuju radnike za rad „na crno“. Poznato je i to da država ne reaguje adekvatno na ovakvu situaciju.
Opšte je poznata činjenica da su penzioneri u periodu od 2014. do 2018. godine pomogli državu Srbiju sa oko 840 miliona evra, da stabilizuje finansijski sistem koji je bio pred bankrotstvom. Taj novac je izdvajan iz njihovih pripadajućih i po Zakonu zarađenih penzija i uplaćivan na račun budžeta Srbije. Penzioneri s pravom očekuju da im taj novac u narednom periodu bude vraćen.
Kad se sve sagleda, jedini zaključak jeste da je novembarsko usklađivanje moglo i moralo da bude makar duplo veće. Ali tu se na delu vidi koliko država, pored javno proklamovane brige, vodi stvarnu i realnu brigu o penzionerima i zaposlenima.