fbpx
Ponedeljak, 10 Februara, 2025

KONVENCIJA O ZAŠTITI MATERINSTVA (REVIDIRANA 1952. GODINE)

KONVENCIJA

O ZAŠTITI MATERINSTVA (REVIDIRANA 1952. GODINE)

 

(Sl. list FNRJ – dodatak br. 9/55)

[1]
Osnovni tekst na snazi od 04/11/1955 , u primeni od 04/11/1955

 

Opšta konferencija Međunarodne oraganizacije rada,

Sazvana u Ženevi od Administrativnog saveta Međunarodnog biroa rada, sastavši se 4. juna 1952. godine, na svom 35-om zasedanju,

Pošto je odlučila da usvoji razne predloge, koji se odnose na zaštitu materinstva, pitanje koje pretstavlja 7. tačku dnevnog reda zasedanja,

Pošto je odlučila da ovi predlozi dobiju formu međunarodne konvencije,

Usvaja, danas  28-og juna  hiljadu  devet stotina  pedeset druge,  ovu Konvenciju, koja će biti nazvana Konvencija o zaštiti materinstva (revidirana), 1952.

Član 1.
1.       Ova   Konvencija   primenjuje   se   na   žene   zaposlene   u   industriskim

preduzećima kao i na žene zaposlene na neindustriskim i poljoprivrednim poslovima, uključujući žene kućne radnice.

2.    U smislu ove Konvencije izraz “industriska preduzeća” primenjuje se na javna i privatna preduzeća kao i na njihove grane, a obuhvata naročito:

a) rudnike, kamenolome i ekstraktivnu industriju svih vrsta,
b) preduzeća u kojima se proizvode, izrađuju prerađuju, čiste,
opravljaju,
ukrašavaju,
dovršavaju,
spremaju
za
prodaju,
uništavaju ili ruše, ili u kojima se prerađuju sirovine, uključujući

preduzeća za izgradnju brodova, za proizvodnju, transformaciju i prenos električne energije, i motorne snage uopšte;

c)   građevinska  preduzeća,   uključujući  radove   na   izgradnji,

popravci, održavanju, preinačenju i rušenju;

d) preduzeća za prenos putnika ili robe suvim, železnicom ili

vodenim  putem  –  pomorskim  ili  unutrašnjim  –  ili  zračnim,

uključujući
pretovar
u
dokovima,
kejovima,
magacinima,
tovarištima i aerodromima.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

3. U smislu ove Konvencije izraz “neindustriski poslovi” primenjuje se na sve
poslove  koji  se  obavljaju  u  sledećim  preduzećima  i  službama  javnim

privatnim ili u vezi sa njihovom delatnošću:

ili
a) trgovačkim preduzećima;
b) pošti i telekomunikacijama;
c) preduzećima ili administrativnim ustanovama, čiji personal radi

uglavnom na kancelarijskim poslovima;

d) novinskim preduzećima;
e) hotelima, pansionima, restoranima, klubovima, kafanama i

drugim preduzećima gde se poslužuju jela i pića;

f) preduzećima koja se brinu oko lečanja ili smeštaju bolesnika,

nemoćnim, siromašnim ili siročadi;

g) javnim preduzećima za priredbe i zabavu;
h)
plaćeni
kućni
posao
koji    se    obavlja
u    privatnim
domaćinstvima;
kao i
svi drugi neindustriski poslovi na koje bi nadležna vlast odlučila
da
primeni propise Konvencije.

4.   U smislu ove Konvencije izraz “poljoprivredni poslovi” primenjuje se na sve poslove koji se vrše u poljoprivrednim preduzećima, uključujući plantaže i velika industrijalizirana poljoprivredna preduzeća.

5.   U svim slučajevima kad nije izvesno da li se ova Konvencija primenjuje na jedno preduzeće, granu delatnosti ili na jedan određeni posao, ovo pitanje

treba da reši nadležna vlast posle savetovanja sa reprezentativnim organizacijama poslodavaca i radnika, ako takve postoje.

6.      Nacionalno zakonodavstvo može izuzeti od primene ove Konvencije preduzeća u kojima su zaposleni samo članovi porodice poslodavca, kako su

ovi određeni nacionalnim zakonodavstvom.

Član 2.
U smislu ove Konvencije, izraz “žena” označava svako lice ženskog pola bez

obzira na starost, narodnost, rasu ili veroispovest, udato ili ne, a izraz “dete” označava svako dete, bilo da je rođeno u braku ili van braka.

Član 3.

 

1.   Svaka žena na koju se primenjuje ova Konvencija ima pravo na porodoljski

odmor, na osnovu lekarskog uverenja kojim se označava pretpostavljeni datum njenog porođaja.

2.   Trajanje ovog otsustva biće najmanje 12 nedelja; jedan deo ovog otsustva koristiće se obavezno posle porođaja.

3.    Trajanje obaveznog otsustva posle porođaja biće određeno nacionalnim zakonodavstvom, ali niukom slučaju neće biti manje od šest nedelja; ostatak

ukupnog  otsustva  moći  će  da  se  koristi  na  način  propisan  nacionalnim

zakonodavstvom, bilo pre predviđenog datuma porođaja, bilo posle isteka obaveznog otsustva, bilo delom pre prvog, a delom posle drugog datuma.

4.     Kad porođaj nastupi posle predviđenog datuma, otsustvo uzeto ranije produžava se u svakom slučaju do datuma stvarnog porođaja, a trajanje obaveznog otsustva, posle porođaja, ne treba da zbog toga bude smanjeno.

5.     U slučaju bolesti, posvedočene lekarskim uverenjem, koja proističe iz trudnoće, nacionalno zakonodavstvo treba da predvidi dodatno pretporođajno otsustvo, čije maksimalno trajanje može da odredi nadležna vlast.

6.   U slučaju bolesti koja na osnovu lekarskog uverenja dolazi zbog porođaja, žena ima pravo na produženje posle porođajnog dopusta čije maksimalno trajanje može da odredi nadležna vlast.

Član 4.
1.    Kad žena otsustvuje sa posla na osnovu odredaba navedenih u članu 3.

ona ima pravo na primanje u novcu i na lekarsku pomoć.

2.    Stopa davanja u novcu biće određena nacionalnim zakonodavstvom tako da bude dovoljna da obezbedi potpuno izdržavanje žene i njenog deteta u dobrim higijenskim uslovima i na pristojnom nivou.

3.      Lekarska pomoć obuhvataće pretporađajnu pomoć, pomoć za vreme porođaja i pomoć posle porođaja koju pruža diplomirana primalja ili lekar, kao i smešataj u bolnici, ako je to potrebno; poštovaće se slobodan izbor lekara i slobodan izbor državne ili privatne bolnice.

4.     Davanja u novcu i lekarska pomoć pružiće se bilo u okviru sistema obaveznog osiguranja, bilo na teret javnih fondova; ona će se dodeljivati i u jednom i u drugom slučaju punopravno svim ženama koje ispunjavaju tražene uslove.

5.   Žene koje ne mogu polagati pravo na ova primanja, primaće odgovarajuću pomoć iz sredstava socijalne pomoći, pod rezrevom uslova o imovnom stanju

propisanih od strane socijalne pomoći.

6.       Kad se davanja u novcu, u okviru sistema obaveznog socijalnog osiguranja, određuju na osnovu prethodne zarade, ona ne smeju biti manja od dve trećine prethodne zarade koja je uzeta u obzir.

7.     Svaki doprinos u okviru sistema obaveznog socijalnog osiguranja koji predviđa davanje za matrinstvo, i svaka taksa koja bi se računala na bazi isplaćenih plata koja bi se ubirala u cilju obazbeđenja takvih davanja, mora se plaćati prema celokupnom broju ljudi i žena zaposlenih u zainteresovanim

 

preduzećima, bez obzira na pol, bilo da ih plaćaju poslodavci ili poslodavci i

radnici zajedno.

8. Niukom slučaju poslodavac ne može biti lično odgovoran za vrednost davanja koja pripadaju ženama koje on zapošljava.

Član 5.
1.   Ako žena doji svoje dete, ona će biti ovlaštena da u tu svrhu prekine svoj

posao za jedan ili  više perioda čije će trajanje odrediti nacionalno zakonodavstvo.

2.   Prekidi u poslu zbog dojenja deteta moraju biti uračunati u trajanje posla i kao takvi plaćeni ako odnosno pitanje reguliše nacionalno zakonodavstvo ili ako je ono određeno prema ovome; u slučaju kada se to pitanje reguliše kolektivnim ugovorima uslovi će biti određeni prema odgovarajućem kolektivnom ugovoru.

Član 6.
Kada žena otsustvuje sa posla na osnovu odredaba  člana  3. ove Konvencije,

za njenog poslodavca je protivzakonito da joj da otkaz za vreme pomenute otsutnosti ili tako da otkazni rok ističe za vreme navedene otsutnosti.

Član 7.
1. Svaki član Međunarodne organizacije rada koji ratifikuje ovu Konvenciju

može,  izjavom  datom  uz  ratifikaciju,  predvideti  otstupanja  od  primene Konvencije u pogledu:

a) izvesnih kategorija neindustriskih poslova;
b) radova koji se obavljaju u poljoprivrednim preduzećima osim

onih na plantažama;

c) plaćenih poslova koji se obavljaju u privatnim domaćinstvima;
d) kućnih radnica;
e) preduzeća za pomorske transporte putnika i robe.
2.     Kategorije poslova ili preduzeća za koje se budu primenjivale odredbe

paragrafa  1  ovog  člana,  moraju  se  navesti  u  izjavi  datoj  uz  ratifikaciju Konvencije.

3.    Svaki član koji je dao takvu izjavu može, u svako doba, da je potpunu ili delimično poništi jednom kasnijom izjavom.

 

4.      Svaki  član  u  pogledu  kojega  je  na  snazi  izjava  učinjena  saobrazno

paragrafu 1 ovog člana, daće podatke svake godine u svom godišnjem izveštaju o primeni ove Konvencije, o stanju svoga zakonodavstva i svoje prakse u odnosu na poslove i preduzaća na koja se primenjuje rečeni paragraf 1 na osnovu ove izjave, tačno navodeći u kojoj meri je primenjena ili se namerava primeniti Konvencija u pogledu poslova i preduzeća u pitanju.

5.      Po  isteku  roka  od  5  godina  posle  početka  stupanja  na  snagu  ove

Konvencije,   Administrativni   savet
Međunarodnog   biroa   rada   podneće
Konferenciji  poseban  izvešaj  o  primeni  tih  otstupanja,  koji  će  sadržavati

predloge  koje  on  bude  smatrao  potrebnim  u  pogledu  mera  koje  treba preduzeti.

Član 8.
Formalne ratifikacije ove Konvencije biće dostavljene Generalnom direktoru

Međunarodnog biroa rada, koji će ih registrovati.

Član 9.
1.     Ova Konvencija obavezivaće samo članove Međunarodne organizacije

rada čija ratifikacija bude registrovana od strane Generalnog direktora.

2.    Ona će stupiti na snagu dvanaest meseci pošto ratifikacije dveju članova budu registrovane od strane Generalnog direktora.

3.   Posle toga će ova Konvencija stupiti na snagu za svakog člana 12 meseci

od datuma kad njegova ratifikacija bude registrovana.

Član 10.
1. Izjave koje će biti dostavljene Generalnom direktoru Međunarodnog biroa

rada, saglasno paragrafu 2 člana 36. Ustava Međunarodne organizacije rada, treba da sadrže:

a) teritorije za koje se zainteresovani član obavezuje da odredbe

Konvencije primeni bez izmene;

b) teritorije za koje se obavezuje da primeni odredbe Konvencije

sa izmenama i u čemu se sastoje te izmene;

c)  teritorije  za  koje  je  Konvencija  neprimenjiva,  i,  u  ovim

slučajevima, razloge zbog kojih je ona neprimenjiva;

d)   teritorije  za   koje   rezerviše   odluku   očekujući  temeljnija

ispitivanja situacije u pogledu tih teritorija.

 

2.      Obaveze,  pomenute  u  alinejama  a)  i  b)  prvog  paragrafa  ovog  člana

smatraće se sastavnim delom ratifikacije i imaće isto dejstvo.

3.    Svaki član moći će se odreći, novom izjavom, svih ili samo nekih delova rezervi sadržanih u svojoj ranijoj izjavi na osnovu alineje b), c) i d) paragrafa 1 ovog člana.

4.    Svaki član moći će, za vreme perioda u kojem ova Konvencija može biti otkazana saglasno odredbama člana  12 .  da dostavi Generelnom  direktoru jednu novu izjavu koja bi izmenila u svakom pogledu svaku raniju izjavu i koja bi davala obaveštenja o situaciji na određenim teritorijama.

Član 11.
1.   Izjave koje su dostavljene Generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada,

saglasno paragrafu 4. i 5. člana 35. Ustava Međunarodne organizacije rada, treba da daju podatke o tome da li će odredbe Konvencije biti primenjene na teritorijama sa ili bez izmena; kad se u izjavi navede da se odredbe Konvencije primenjuju uz rezervu izmena, ona mora specificirati u čemu se sastoje te izmene.

2.    Zainteresovani član ili članovi ili međunarodni organi moći će se odreći u potpunosti ili delimično jednom kasnijom izjavom prava da se pozivaju na izmenu ukazanu u ranijoj izjavi.

3.    Zainteresovani član ili članovi ili međunarodni organi moći će, za vreme perioda u toku kojeg Konvencija može biti otkazana saglasno odredbama člana 12, da dostavi Generalnom direktoru jednu novu izjavu koja bi menjala

u svakom pogledu svaku raniju izjavu i koja bi davala obaveštenja o situaciji u pogledu primene ove Konvencije.

Član 12.
1.    Svaki član koji je ratifikovao ovu Konvenciju može je otkazati po isteku

perioda od 10 godina posle datuma prvobitnog stupanja na snagu Konvencije, aktom saopštenim Generalnom direktoru Međunarodnog biroa rada i od njega registrovanim. Otkaz će početi da važi tek posle godinu dana od njegovog registrovanja.

2.   Svaki član koji je ratifikovao ovu Konvenciju, a koji u roku od jedne godine dana po isteku perioda od 10 godina pomenutom u prethodnom paragrafu, ne

upotrebi pravo otkaza koje je predviđeno u ovom članu, biće obavezan za nov period od 10 godina, i prema tome, moći će da otkaže ovu Konvenciju po iseku svakog perioda od 10 godina pod uslovima predviđenim u ovom članu.

Član 13.
1. Generalni direktor Međunarodnog biroa rada saopštiće svim članovima

Međunarodne organizacije rada registrovanje svih ratifikacija, izjava i otkaza koji mu budu dostavljeni od strane članova Organizacije.

 

 

2. Saopštavajući članovima Organizacije registrovanje druge ratifikacije koja

mu  bude  dostavljena,  Generalni  direktor  će  skrenuti  pažnju  članovima Organizacije na datum kada ova Konvencija stupa na snagu.

Član 14.
Generalni direktor Međunarodnog biroa rada dostaviće Generalnom sekretaru

Ujedinjenih nacija radi registracije, saobrazno članu 102. Povelje Ujedinjenih nacija, potpuna obaveštenja u pogledu svih ratifikacija, svih izjava i svih akata otkaza koje bude registrovao saobrazno prethodnim članovima.

Član 15.
Svaki
put
kad
bude    smatrao
za
potrebno,
Administrativni
savet
Međunarodnog biroa rada podneće Opštoj konferenciji izvešaj o primeni ove

Konvencije i ispitaće da li je potrebno da se stavi na dnevni red Konferencije pitanje njene potpune ili delimične revizije.

Član 16.
1. U slučaju ako bi Konferencija usvojila novu Konvenciju koja bi potpuno ili

delimično  menjala  ovu  Konvenciju,  ukoliko  nova  Konvencija  ne  predviđa drugačije:

a) ratifikacija Konvencije od strane jednog člana povlačila bi

samim sobom, bez obzira na gore navedeni član 12 , neposredni otkaz ove Konvencije, uz rezervu da je nova Konvencija stupila na snagu;

b)  od  datuma  stupanja  na  snagu  nove  Konvencije,  ova  će

Konvencija prestati da bude otvorena za ratifikaciju članova.

2. Ova će Konvencija ostati u svakom slučaju na snazi u svojoj formi i sadržini

za članove koji je budu ratifikovali, a koji ne ratifikuju novu konvenciju.

Član 17.
Francuski i engleski tekst ove Konvencije jednako su punovažni.

Prethodni tekst je autentični tekst Konvencije pravovaljano usvojen od strane Generalne konferencije Međunarodne organizacije rada na njenom 35-om zasedanju održanom u Ženevi i završenom 28. juna 1952. godine.

U potvrdu čega su stavili svoje potpise, dana 4. (četvrtog) jula 1952.

Predsednik

José de Segedas Vianna, s.r.

Konferencije,

 

Generalni
direktor
Međunarodnog
biroa
rada,
David A. Morse, s.r.
NAPOMENA EKSPERT-a:

[1] Na dan 30. aprila 1955. godine Federativna Narodna Republika Jugoslavija deponovala  je  ratifikacioni  instrument  ove   Konvencije  kod   Generalnog

direktora Međunarodnog biroa rada. Konvencija je shodno svom  članu  9   ,

stupila na snagu u odnosu na Jugoslaviju 30. aprila 1956. godine, odnosno 12 meseci posle registracije njenog ratifikacionog instrumenta.

 

Konvencija MOR-a br. 103-O-zastiti-materinstva

Povezani članci

Najnoviji članci