Javne nabavke, po svojoj suštini, predstavljaju razvojno pitanje od prvorazrednog značaja za svaku zemlju, i to posebno u uslovima recesije kada se zemlje suočavaju sa padom obima poslovanja, rastom nezaposlenosti, budžetskim deficitom i negativnim efektima na platni bilans. U tom smislu, uloga države i „državnog novca“ u postupku javnih nabavki predstavlja jedan od načina ulaska države u tržišnu utakmicu, ali i istovremeno i prilika da se ono reguliše elementima socijalno odgovorne države, na šta se država obavezala prvim članom svoga najvišeg pravnog akta.