Hardver
Hardver, ili računarski hardver (engl. hardware; computer hardware), označava fizičke komponente računara, koje predstavljaju vidljivi, opipljivi deo sistema. U suštini, hardver se sastoji od svih elemenata koji se mogu dodirnuti – od matične ploče, procesora, memorijskih modula, grafičkih kartica, do perifernih uređaja poput tastature, miša, monitora i štampača. Za razliku od softvera, koji je nevidljiv i uvek spreman za ažuriranja, promene i prilagođavanja, hardver se ređe menja jer njegove komponente imaju dugotrajniji vek trajanja i obično zahtevaju fizičku intervenciju za zamenu ili unapređenje.
Naziv “hardver” potiče iz engleskog jezika, gde reč “hard” znači tvrd ili čvrst, što simbolizuje stabilnost i dugovečnost ovih komponenti. S druge strane, pojam “softver” potiče od reči “soft”, što znači mek ili savitljiv, čime se naglašava lakoća i fleksibilnost promene softverskih rešenja. Dok softver može biti ažuriran jednim klikom ili čak automatski, nadogradnja hardvera često zahteva tehničko znanje, fizički pristup računaru, kao i dodatne komponente.
Takođe, važno je naglasiti da hardver i softver zajedno čine računarski sistem. Hardver je kao telo računara, dok softver predstavlja um, upravljačke mehanizme i operacije koje čine da hardver funkcioniše na željeni način. U modernim računarima, odnos između hardvera i softvera postao je izuzetno dinamičan, jer napredak u softverskim rešenjima često zahteva i inovacije u hardveru, posebno u pogledu povećanja performansi i efikasnosti.
Koji su to delovi računara
Delovi računara, ili komponente hardvera, čine fizički aspekt računarskog sistema i obuhvataju različite delove koji zajedno omogućavaju funkcionisanje računara. Evo osnovnih delova računara:
- Matična ploča (Motherboard)
Matična ploča je centralna ploča u računaru na kojoj se nalaze svi ključni konektori za ostale komponente. Ona omogućava komunikaciju između procesora, memorije, grafičke kartice i drugih komponenti. - Procesor (CPU – Central Processing Unit)
Procesor je “mozak” računara. On izvršava sve instrukcije koje softver daje, obrađuje podatke i izvršava logičke i aritmetičke operacije. Brzina procesora značajno utiče na performanse računara. - Memorija (RAM – Random Access Memory)
RAM je vrsta privremene memorije koja se koristi za brzo čitanje i pisanje podataka dok je računar u radu. Što više RAM-a računar ima, to brže može izvršavati zadatke, posebno kada se radi s više aplikacija odjednom. - Grafička kartica (GPU – Graphics Processing Unit)
Grafička kartica je odgovorna za obradu i prikaz slike na monitoru. Postoje integrisane i zasebne (dedikovane) grafičke kartice, pri čemu su dedikovane kartice neophodne za zahtevne grafičke operacije, poput igranja video igara ili uređivanja videa. - HDD ili SSD (Hard Disk Drive ili Solid State Drive)
Ovi uređaji služe za dugotrajno skladištenje podataka. HDD je tradicionalni mehanički disk, dok je SSD brži, tihi i pouzdaniji jer nema pokretne delove. SSD-ovi pružaju brže učitavanje operativnog sistema i programa. - Napajanje (PSU – Power Supply Unit)
Napajanje obezbeđuje električnu energiju svim komponentama računara. Njegova snaga (izražena u vatima) određuje koliko komponenti može stabilno napajati. - Kućište (Case)
Kućište je fizička struktura koja drži sve komponente računara na okupu i pruža im zaštitu. U kućištu se nalaze i ventilatori ili sistemi za hlađenje koji održavaju optimalnu temperaturu komponenti. - Monitor
Monitor je izlazni uređaj koji prikazuje slike, video sadržaj i sve grafičke informacije. Moderni monitori koriste LCD ili LED tehnologiju za prikaz visokog kvaliteta slike. - Tastatura i miš
Tastatura i miš su osnovni ulazni uređaji. Tastatura omogućava unos teksta i komandi, dok miš služi za navigaciju i kontrolu kroz grafički korisnički interfejs. - Optički uređaj (DVD/Blu-ray)
Iako se manje koristi u novije vreme, mnogi računari još uvek imaju DVD ili Blu-ray uređaje koji omogućavaju čitanje i zapisivanje optičkih diskova. - Mrežna kartica (NIC – Network Interface Card)
Mrežna kartica omogućava povezivanje računara sa mrežom (lokalnom ili internetom), putem žičane (Ethernet) ili bežične (Wi-Fi) veze. - Zvučna kartica (Sound Card)
Zvučna kartica omogućava reprodukciju zvuka i povezivanje audio uređaja (slušalice, zvučnici, mikrofon) s računarom. - Hladnjaci i ventilatori (Cooling Systems)
Ovi sistemi pomažu u održavanju odgovarajuće temperature unutar kućišta, sprečavajući pregrevanje kritičnih komponenti poput procesora i grafičke kartice.
Softver
Softver, ili računarski softver (engl. software), predstavlja nematerijalni deo računarskog sistema, koji omogućava hardveru da obavlja različite zadatke i funkcioniše u skladu s korisničkim potrebama. Za razliku od hardvera, koji je fizički i opipljiv, softver je skup instrukcija i podataka, koji se nalaze na uređajima, ali se ne mogu fizički dotaknuti. Softver kontroliše operacije računara, upravlja resursima sistema, i omogućava korisniku interakciju sa hardverom.
Naziv “softver” dolazi iz engleskog jezika, gde reč “soft” znači mek ili savitljiv, što simbolizuje njegovu sposobnost da se lako menja, nadograđuje i prilagođava različitim zahtevima. Softver je dizajniran da bude fleksibilan, omogućavajući korisnicima da instaliraju nove verzije, preuzimaju ažuriranja ili unose izmene bez potrebe za fizičkom intervencijom. On se razvija i unapređuje brzo, kako bi mogao da odgovori na sve složenije zadatke i zahteve korisnika.
Softver je ključan za rad računara jer omogućava interpretaciju i izvršavanje naredbi. Bez softvera, hardver bi bio beskoristan, jer ne bi znao kako da obrađuje podatke ili reaguje na korisničke unose. Softverski programi mogu biti različitih vrsta, od osnovnih operativnih sistema, koji omogućavaju osnovnu funkcionalnost računara, do aplikacija koje omogućavaju specifične zadatke, poput obrade teksta, uređivanja fotografija, ili igranja video igara.
Postoje dve glavne kategorije softvera: sistemski softver i aplikativni softver. Sistemski softver, kao što su operativni sistemi (npr. Windows, macOS, Linux), omogućava upravljanje računarom i njegovim resursima, dok aplikativni softver uključuje programe koji su namenjeni izvršavanju konkretnih zadataka, kao što su računovodstveni programi, internet pretraživači ili programi za multimediju.
Softver kao virusi
Softver u obliku virusa predstavlja jednu od najopasnijih vrsta zlonamernih programa, poznatih i kao malver (malware). Računarski virus je vrsta softvera dizajniranog da se neovlašćeno infiltrira u računar ili mrežu, replicira se, i izazove štetu ili preuzme kontrolu nad sistemom. Poput biološkog virusa, računarski virus se “prikači” na druge programe ili fajlove, i širi se od jednog računara na drugi, često bez znanja korisnika.
Virusi su programirani s različitim ciljevima, koji mogu varirati od jednostavnog ometanja rada računara do ozbiljnijeg narušavanja sigurnosti sistema. Evo nekoliko ključnih karakteristika softvera kao virusa:
- Replikacija
Virus može da se sam replicira i širi preko mreža, e-mailova, prenosnih uređaja kao što su USB diskovi, ili preuzimanjem fajlova sa interneta. Ovaj proces omogućava virusu da se brzo proširi, ponekad zarazeći hiljade računara u kratkom vremenskom periodu. - Štetni efekti
Virusi mogu izazvati različite oblike štete: od usporavanja rada računara, brisanja ili oštećenja podataka, do potpunog onesposobljavanja sistema. Neki virusi, poznati kao “ransomware,” čak šifruju korisničke podatke i traže otkup za njihovo vraćanje. - Stealth karakteristike
Moderni virusi često imaju sposobnost da se skrivaju od antivirusnog softvera i drugih zaštitnih mehanizama. Oni mogu da koriste tehnike poput obfuscacije ili enkripcije koda, kako bi izbegli detekciju, ili čak da deaktiviraju bezbednosne protokole na zaraženom računaru. - Pristup privatnim podacima
Neki virusi, poput “spyware-a”, kreirani su kako bi ukrali osetljive informacije sa računara, kao što su lozinke, brojevi kreditnih kartica, ili drugi privatni podaci. Ovaj tip virusa često se koristi za krađu identiteta ili finansijske prevare. - Prenos putem aplikacija i fajlova
Virusi se često šire putem popularnih aplikacija, preuzetih fajlova, e-mailova ili lažnih pop-up prozora. Klikom na link ili otvaranjem zaraženog fajla korisnik nesvesno omogućava virusu da se aktivira na njegovom računaru.
Zaštita od računarskih virusa uključuje korišćenje ažuriranog antivirusnog softvera, izbegavanje otvaranja sumnjivih e-mailova ili preuzimanja neproverenih fajlova, kao i redovno pravljenje rezervnih kopija podataka. Savremeni antivirusi nude mogućnosti detekcije, blokiranja i uklanjanja zlonamernih programa, čime se smanjuje rizik od trajne štete.
Iako su virusi jedan od najpoznatijih oblika malvera, postoje i druge vrste zlonamernih softvera kao što su trojanci, crvi, adware, i ransomware, koji takođe predstavljaju ozbiljne pretnje za računarske sisteme i privatnost korisnika.
Ulazno izlazni uređaji
Ulazni i izlazni uređaji se dele na ulazne uređaje i na izlazne uređaje.
Ulazni uređaji
Ulazni uređaji služe za unos podataka u računar. U ulazne uređaje se ubrajaju: tastatura (keyboard), miš (mouse), mikrofon, skener, kamera, CD-ROM, DVD, hard disk itd. Izlazni uređaji služe za prikazivanje, štampanje, pamćenje, razmenu i emitovanje podataka iz računara. Izlazni uređaji su: monitor, štampač (printer), projektor, ploter, zvučnici, CD-ROM, DVD, hard disk itd. Neki uređaji su ujedno ulazni i izlazni. Zato ih zovemo jednim imenom I/O uređaji i to su: modemi, mrežna kartica, zvučna kartica, USB port, monitor osetljiv na dodir (touch screen) itd.
Izlazni uređaji
Izlazni uređaji računara su komponente koje omogućavaju da informacije obrađene u računaru budu prikazane korisniku ili prenesene u neki drugi oblik izvan računara. Ovi uređaji pretvaraju digitalne podatke koje obrađuje računar u format koji korisnik može da vidi, čuje ili na neki drugi način koristi. Postoji nekoliko ključnih vrsta izlaznih uređaja:
1. Monitor
Monitor je jedan od najvažnijih izlaznih uređaja, jer omogućava prikaz grafičkog korisničkog interfejsa, slika, videa, aplikacija i drugih informacija koje korisnik unosi ili obrađuje. Postoji nekoliko vrsta monitora, uključujući LCD, LED i OLED, koji pružaju različite nivoe kvaliteta slike i energetske efikasnosti.
- Prednosti: Visoka rezolucija omogućava precizan prikaz podataka, idealan za rad s multimedijalnim sadržajem.
- Primer: Monitori se koriste u svakodnevnim zadacima kao što su surfovanje internetom, gledanje videa, rad sa tekstualnim dokumentima i grafičkim programima.
2. Štampač
Štampač je uređaj koji omogućava fizički izlaz informacija u formi papira ili drugih materijala. Postoje različite vrste štampača kao što su inkjet, laserski i 3D štampači.
- Prednosti: Omogućava kreiranje fizičkih kopija dokumenata, fotografija ili trodimenzionalnih objekata.
- Primeri: Inkjet štampači se obično koriste za kućne i kancelarijske zadatke, dok su laserski štampači efikasniji u štampi velikih količina dokumenata.
3. Zvučnici
Zvučnici omogućavaju izlaz zvuka iz računara. Oni pretvaraju digitalne audio signale u zvučne talase koje korisnik može da čuje.
- Prednosti: Pružaju zvučni izlaz za muziku, filmove, video igre i druge aplikacije koje uključuju zvuk.
- Primeri: Zvučnici se često koriste za slušanje muzike, gledanje filmova, igranje igara, kao i za vođenje video i audio konferencija.
4. Slušalice
Slušalice su osobna verzija zvučnika koje omogućavaju korisniku da privatno sluša zvuk sa računara, bez ometanja drugih.
- Prednosti: Pružaju kvalitetan zvuk direktno u uši korisnika, idealno za ličnu upotrebu ili rad u bučnom okruženju.
- Primer: Slušalice se koriste u radu s multimedijalnim sadržajima, za video igre, ili prilikom obavljanja poziva.
5. Projektor
Projektor je izlazni uređaj koji omogućava prikaz slike ili videa na velikoj površini, kao što je zid ili platno. Koristi se uglavnom u poslovnim prezentacijama, predavanjima, i gledanju filmova u većim grupama.
- Prednosti: Omogućava prikaz slike velikih dimenzija, što je korisno za sastanke, seminare ili kućne bioskope.
- Primer: Projektor se često koristi u učionicama, konferencijskim salama ili na događajima gde je potreban veći prikaz za više ljudi.
Zaključak:
Izlazni uređaji su ključni za korisničku interakciju sa računarima, jer pretvaraju digitalne podatke u formu koju korisnik može direktno koristiti, bilo da je to vizualno, zvučno, fizički ili u formi štampanih dokumenata. Od monitora i zvučnika do štampača i plotera, svaki izlazni uređaj ima specifičnu namenu i doprinosi ukupnoj funkcionalnosti računarskog sistema.
Operativni sistem
Operativni sistem je jedna od najvažnijih komponenti savremenog računarskog sistema. Računarski sistem se sastoji od tehničkog i programskog sistema računara, odnosno od hardvera i softvera. On funkcioniše po principima koje je postavio Džon fon Nojman (John von Neumann) sredinom dvadesetog veka.Operativni sistem je mozak računara i on izvrašava naredbe I obrađuje sve podatke u momoriji sa kojima računar radi. Operativni sistemi spadaju u najkomplikovanije i najveće programe, koji se obično programiraju duži vremenski period uz angažovanje većeg broja programera,ali se često ne doživijavaju na takav način. Naime, korisnici zbog lakoće korišćenja, ali i ne previše visoke cene ovakve vrste softvera (neki su i besplatni), često ne uočavaju njihovu kompleksnost. Operativni sistemi se doživljavaju kao nešto što se podrazumeva uz hardver i na šta kupovinom računara korisnici imaju pravo. Vremenski period između isporuke dva operativna sistema, od strane istog proizvođača, obično nije mali. Proizvođaci operativne sisteme često ne programiraju od početka, već se oni nadograđuju na temelje postavljene u nekoj od prethodnih verzija.
Operativni sistem za telefone
Operativni sistemi za mobilne telefone su softverske platforme koje omogućavaju rad i funkcionisanje pametnih telefona i drugih mobilnih uređaja. Oni upravljaju resursima uređaja, omogućavaju instalaciju i upotrebu aplikacija, te pružaju korisnički interfejs za interakciju sa telefonom. Postoji nekoliko ključnih operativnih sistema za mobilne telefone, a najpoznatiji su:
1. Android
Android je trenutno najzastupljeniji mobilni operativni sistem na svetu. Razvijen je od strane kompanije Google, a zasnovan je na Linux kernelu. Android je open-source, što znači da ga proizvođači mobilnih telefona mogu prilagođavati i koristiti na svojim uređajima.
- Prednosti: Velika prilagodljivost, široka podrška za raznovrsne aplikacije putem Google Play prodavnice, kompatibilnost sa mnogim proizvođačima hardvera (Samsung, Huawei, Xiaomi itd.).
- Mane: Ponekad sporija ažuriranja softvera zbog potrebe proizvođača da prilagode sistem za svoje uređaje, što može ostaviti korisnike sa zastarelim verzijama sistema.
2. iOS
iOS je operativni sistem razvijen od strane kompanije Apple za njihove uređaje, kao što su iPhone, iPad i iPod Touch. Za razliku od Androida, iOS je zatvoreni ekosistem, što znači da je potpuno kontrolisan od strane Apple-a i ekskluzivan za njihove uređaje.
- Prednosti: Optimizovan za Apple hardver, veoma glatke performanse, redovna i dugotrajna ažuriranja, sigurnosna podrška, ekosistem aplikacija visokog kvaliteta dostupnih u App Store-u.
- Mane: Zatvoren sistem, što ograničava prilagođavanje, kao i činjenica da iOS funkcioniše isključivo na Apple uređajima.
3. HarmonyOS
HarmonyOS je operativni sistem razvijen od strane Huawei-a kao odgovor na sankcije koje su onemogućile pristup Androidu i Google servisima. HarmonyOS je kreiran da funkcioniše ne samo na pametnim telefonima, već i na drugim uređajima kao što su pametni satovi, tableti, pametni televizori i IoT (Internet of Things) uređaji.
- Prednosti: Brz razvoj, velika fleksibilnost i interoperabilnost među različitim uređajima.
- Mane: Ograničen broj aplikacija u poređenju sa Android i iOS platformama, zbog još uvek rastuće baze korisnika i developera.
4. Windows Phone (Windows 10 Mobile)
Windows Phone, kasnije poznat kao Windows 10 Mobile, bio je Microsoftov pokušaj da se takmiči s Androidom i iOS-om. Ovaj operativni sistem je nudio jednostavan korisnički interfejs sa „živim pločicama“ i bio je integrisan sa Microsoftovim ekosistemom (OneDrive, Office 365, Skype).
- Prednosti: Dobra integracija sa Windows desktop operativnim sistemom i Microsoft aplikacijama.
- Mane: Nedostatak podrške i aplikacija, što je na kraju dovelo do gašenja ovog operativnog sistema.
Operativni sistem za računare je
Operativni sistemi za računare su ključni softverski slojevi koji omogućavaju komunikaciju između korisnika i hardvera, kao i pokretanje aplikacija i upravljanje resursima sistema. Bez operativnog sistema, računar ne bi mogao funkcionisati. Najpopularniji operativni sistemi za računare uključuju:
1. Windows
Windows je najrasprostranjeniji operativni sistem za personalne računare, razvijen od strane kompanije Microsoft. Prva verzija je izašla 1985. godine, a danas najnovije verzije uključuju Windows 10 i Windows 11.
- Prednosti: Jednostavan korisnički interfejs, široka kompatibilnost sa aplikacijama i hardverom, masovna upotreba u kućnim i poslovnim okruženjima.
- Mane: Sklon napadima malvera zbog velikog broja korisnika, licenciranje može biti skupo.
2. macOS
macOS je operativni sistem razvijen od strane Apple-a za njihove Mac računare. Ovaj operativni sistem je poznat po svojoj glatkoj integraciji sa Apple hardverom i elegantnom korisničkom interfejsu.
- Prednosti: Odlična optimizacija za Apple računare, visoka sigurnost, lakoća upotrebe, besprekorno funkcionisanje sa drugim Apple uređajima (iPhone, iPad).
- Mane: Radi samo na Apple uređajima, što znači da je skuplji zbog visokih cena Mac računara. Takođe, ograničen broj softvera u poređenju s Windowsom.
3. Linux
Linux je operativni sistem otvorenog koda zasnovan na Unix arhitekturi. Dostupan je u različitim verzijama (tzv. distribucijama), među kojima su najpopularnije Ubuntu, Fedora, Debian, i Mint. Linux je omiljen među programerima i profesionalcima zbog svoje fleksibilnosti i visokog nivoa kontrole.
- Prednosti: Besplatan, visoko prilagodljiv, stabilan i siguran, sa jakom zajednicom koja doprinosi njegovom razvoju. Idealno rešenje za servere i razvojne projekte.
- Mane: Zahteva više tehničkog znanja za instalaciju i upotrebu u poređenju sa Windowsom i macOS-om, manji izbor komercijalnog softvera (posebno za igre i poslovne aplikacije).
4. Chrome OS
Chrome OS je operativni sistem razvijen od strane Google-a, dizajniran za uređaje poznate kao Chromebook. Fokusira se na korišćenje web aplikacija i cloud servisa, sa minimalnim hardverskim zahtevima.
- Prednosti: Brz, jednostavan za upotrebu, jeftini uređaji (Chromebook računari), idealan za surfovanje internetom, rad sa Google aplikacijama (Gmail, Google Docs, Drive).
- Mane: Ograničena funkcionalnost kada je reč o pokretanju lokalnih aplikacija i programa koji nisu bazirani na oblaku, zavisi od stabilne internet konekcije.
5. Unix
Unix je operativni sistem razvijen još 1969. godine, koji je i danas popularan, naročito među serverima i profesionalnim računarima. Mnoge moderne verzije, poput macOS-a i Linuxa, bazirane su na Unix arhitekturi.
- Prednosti: Visoka stabilnost i sigurnost, naročito za servere i mreže, pouzdanost u poslovnom okruženju.
- Mane: Teže za upotrebu za obične korisnike, manje komercijalnih aplikacija dostupnih u poređenju sa Windowsom ili macOS-om.
Internet
Internet je svetski sistem umreženih računarskih mreža koji je transformisao način na koji funkcionišu komunikacioni sistemi. Počeci interneta se vezuju za stvaranje ARPANET-a, 1969. godine, mreže računara pod kontrolom Ministarstva odbrane SAD. Danas internet povezuje milijarde računara širom sveta. Internet je proizvod spoja medija, računara i telekomunikacija. Međutim, internet nije samo proizvod tehnološkog napretka, nego takođe društvenih i političkih procesa, uklјučujući naučnu zajednicu, politiku i vojsku. Od svojih korena, kao jedno neindustrijsko i neposlovno okruženje vezano za naučnu zajednicu, internet se vrlo brzo proširio na svet trgovine i poslovanja. Ipak, bilo je potrebno skoro 30 godina da se internet nametne kao tehnološka inovacija koja konstantno transformiše društvo i ekonomiju. Internet je javno dostupna globalna mreža koja povezuje računare i računarske mreže korišćenjem internet protokola (IP). To je ,,mreža svih mreža” koja se sastoji od miliona kućnih, akademskih, poslovnih i vladinih mreža koje međusobno razmenjuju informacije i usluge (internet-servise), kao što su elektronska pošta, instant-poruke (ćaskanje, engl. chat) .
Pojam internet označava mrežu u koju je povezano više manjih mreža. Strukturno postoje male mreže koje se međusobno vezuju i time čine ovu strukturu. Internet se sve više naziva globalnom mrežom informacija (velika internacionalno-globalna baza podataka). Tokom 2014. broj internet korisnika premašio je 3 milijarde ili 43,6% svetske populacije. Dve trećine korisnika je iz najbogatijih zemalјa sveta. Podaci kazuju da 78,0% stanovništva Evrope, a 57,4% stanovništva Amerike koristi internet.